Sa gledišta zakona stvar je prosta:
Po srpskom yakonu, srpski jeyik je primarni, a u sredinama gde mannina imaju ynacajan broj stanovnika doyvoljeno je i korsicenje njihovog jezika kao sluzbenog. Za oznacavanej naziva ulica uvek je primarni srpaki jezik (ćirilica) a onda idu drugi jezici.
U šiptarskim zakonima, koje mi ne priznajemo, ali ako oni hoće to da rade po zakonu trebalo bi te svoje zakone da poštuju, sprski i šitarski jezik su izjednačeni.
OSM u svojim pravilima navodi da se prilikom upisivanja imena moraju poštovati zakoni država koje se mapiraju mi ne treba da tražimo ništa više nego da se taj princip ispoštuje - da se naša država mapira prema našim zakonima.
Problem na Kosovu i Metohiji je u tome što oni nasilno žele da sve nazive prevedu na šiptarski jezik, pa to isto rade i na OSM.
Ono što je meni bitno, to je da, kada prikazujem OSM mapu, kao podlogu na sajtu koji je na srpskom jeziku, bude prikazana i mapa na srpskom jeziku na celoj teritoriji Srbije, a ne da mi svako malo iskaču nazivi na stranim jezicima, ne samo na teritoriji Kosova i Metohije nego čak u drugim delovima Srbije.
Korišćenje nekog “neutralnog” tj. stranog jezika je neprihvatljiva opcija.
Generalno, problem je što uopšte još uvek postoji taj name tag. On je posledica klasičnog anglosaksonskog slepila za internacionalizam. Onog momenta kada je proširen tagovima za svaki jezik posebno, trebalo je da ga ukinu i onda ne bi imalo razloga za svaću. Mi bismo popunjavali name:sr a Šiptari name:šp (ili kakva im je već oznaka), a i tome šta bi stvarno pisalo na mapi bi odlučivao onaj ko mapu prikazuje i svi bi bili zadovoljni.
Ovo nije problem koji se javlja samo između nas i Šiptara. Ima toga na više mesta posvetu, svugde gde postoje dvojezične ili višejezične sredine.