Сад сам то тек приметио. На MapQuest Open се неки називи показивају на оба писма.
На пример: Belgrade (Београд), Ушће (Ušće)
Ово све изгледа много хаотично, горе је од стандардне мапе, нисам још укапирао како се дође до тога да се показива као у другом наведеном примеру (Ушће), одн. како су таговани такви називи.
Nisam siguran, ali MapQuest osvežava svoje podatke malo ređe od OSM-a, pa postoji mogućnost da su stari podatci u pitanju ili (verovatnije) da oni renderuju mape dvojezično, sa lokalnim nazivom i sa engleskim (pretpostavljam tamo gde je “name:en=” dostupan) npr. situacija je ista i drugde, pogledaj na primer Grčku, Bugarsku ili Izrael.
E sad, zanimljivo pitanje je šta i kako treba da ide u name:en, ako uopšte mi to treba da dodajemo, ili da ostavimo strancima.
Npr. video sam ‘Bayina Bashta’ i ‘Syenica’, što je ok fonetski, ali nisam video da to neko koristi na kartama. Npr. američke vojne karte su jednostavno na ošišanoj latinici, kao i toponimi u GNS-u: http://earth-info.nga.mil/gns/html/
Da, to je zanimljivo, izgleda da je autor (ko god to bio) smatrao da je to iz nekog razloga bolje rešenje od ošišane latinice, neznam koliko to i dali uopšte olakšava strancima.
Možda olakšava izgovor, ali sa gledišta pretrage, što virtualne po bazi ili navigacionim uređajima, što poređenjem mape sa oznakama na terenu, je poptuno pogrešno.
Nekada su table sa nazivima mesta i gradova na svim putevima uglavnom bila na latinici, onda smo prešli na ćirilicu i sada ih je sve više sa ćirilicom ili oba, ali i dalje ima puno tabli koje su isključivo sa latinicom (mislim da su na autoputu Beograd-Niš i dalje isključivo na latinici). Dakle, ranije je latinica bila podrazumevano pismo, i imajući to u vidu, neznam dali su na starim Američkim kartama pisali engleske nazive ili su samo upisivali lokalne nazive onakve kakvi su, ali sa ošišanom latinicom naravno.