Pravopis kaže da, kada se korsiti ćirilica po pravilu se za pisanje stranih imena koristi prilagođeno pisanje: изворно Paris se piše kao prilagođeno Париз. Po potrebi iza ćiriličnog naziva se može u zagradi dodati i izvorni zapis imena. Pravopis pak dozvoljava da se od ovoga izuzetno odstupi i da se i u ćiriličnim pisanju može upotrebiti izvorno pisanje imena latinicom.
Kada se koristi latinica, po Pravopisu, prednost ima izvorno pisanje, dakle Paris ostaje Paris, ali ipak je dozvoljeno da se koristi i prilagođeno pisanje. Ovo je neobično jer odstupa od principa jednoobaznosti, ali Pravopis to obrazlaže univerzalnim principom da se u latinskim pismima izvorna imena pišu izvorno. Pravopis konstatuje da je u našem jeziku prilagođeno pisanje uobičajeno pa ga zato i dozvoljava.
E sad, mi ovde imamo problem sa principom jednoobraznosti, jer Pravopis nalaže da, ako se usvoji određeni princip, onda ga se treba držati uvek. Dakle, bilo da se odlučimo za prilagođeno ili izvorno pisanje imena i naziva latinicom, onda to treba da bude svugde.
Iz ovog proizilazi, da ako smo već usvojili da se nazivi pišu ćirilicom, onda u tom pismu treba sve pisati prilagođeno, a samo izuzetno dozvoljavati da se koristi izvorno latinično pisanje. To je otprilike u skladu sa onim što smo i do sada govorili. Dakle trebalo bi napisati Мајкрософт. Mnogima to zvuči rogobatno ali recimo meni ne, jer ga tako pišem već duže vreme i navikao sam se. Opet, recimo, ime moje firme je takođe na engleskom i ja ga uvek tako i pišem i nikako mi ne leži da ga pišem prilagođeno.
Možda je najbolje odluku o ovakvim slučajevima ostaviti onome ko unosi podatak. Ima tri izbora:
- da upiše naziv prilagođeno, ćirilicom,
- da upiše naziv prilagođeno ćirilicom i da u zagradi stavi izvorno pisanje
- da upiše samo izvorni naziv latinicom
Kako su sva tri izbora ispravna, najbolje je u konkretnom slučaju izabrati onaj koji najviše odgovara. Eventualno bi možda trebalo dati preporuku da se koristi drugi način pisanja (i prilagođeno - ćirilicom, i u zagradi izvorno - latinicom)
U slučajevima pisanja stranih imena iz slovenskih jezika onda se uvek koristi prilagođeno pisanje, bez obzira da li taj strani jezik koristi ćirilicu ili latinicu, pa čak i ako su ta strana imena i njima stranog porekla. Pravopis дaje primer da, recimo, ako se neki Hrvat preziva Richter, što je nemačko prezime, ipak se uvek vrši prilagođavanje u Rihter, odnosno Рихтер. Ovo se odnosi i na toponime.
U Pravopisu nisam našao odredbe kako se tretiraju imena iz stranih jezika koji nisu ni ćirilični ni latinični, ali tu i nema drugog izbora do da se vrši prilagođavanje, osim u slučajevima ako ti nazivi dolaze preko negog latiničnog stranog jezika, kada važi isto kao i za taj strani latinični jezik.
Ovo se sve odnosi na tag name:sr, dakle na zapis u koji se unosi srpska ćirilica.
Za tag name:sr-Latn, prema Pravopisu, najpre bi trebalo da se strana imena zapisuju izvorno, ali ja mislim da bi i za njega trebalo zadržati isto pravilo kao i za name:sr, odnosno da ostane generalno pravilo da name:sr-Latn uvek sadrži isti tekst kao i name:sr samo da se ćirilica preslovi u latinicu.