Ukoliko dobro razumem prethodni post, tagovi bi onda izgledali nesto nalik ovome:
Ili se varam?
U principu se slazem da informacije u latinicnom pismu generisemo masinski, medjutim kada vec ljudi unose te informacije, ne vidim zasto bi bio problem da se unese i na latinici, osim ako ih ne mrzi.
Jos jedno pitanje koje se postavlja ovde je sledece: ko ce terati to masinsko preslovljavanje? Koliko cesto? Sa kojim i cijim resursima?
Cini mi se da jednom kada budemo usvojili neki standard, da ce onda biti relativno lako uci u trag svim ostalim pokusajima da se pronadju pravilni kljucevi i ispraviti ih.
Sto se tice koriscenja imena naselja lokalnog stanovnistva: nisam siguran, ali verujem da cirilicno pismo pokriva sve fonetske zahteve jezika na teritoriji Republike Srbije.
Takodje smatram da je pomalo uzaludno neko selo u Vojvodini pisati na cirilici ako je stanovnistvo 99% madjarsko - to je moje neko licno misljenje na tu temu. Posto i sam ustav RS definise drzavu kao drzavu svih njenih gradjana, uzimajuci u vid njenu multi-etnicku prirodu, ne vidim zasto bi se preterano insistiralo na nametanju odredjenih resenja tamo gde one nisu u skladu sa zeljama lokalnog stanovnistva.
Iskreno receno, cini mi se da ce se ovo resenje odnositi samo na manja naselja, a nikako na veca mesta, tako da ni takvih slucajeva nece biti previse, a korektno je resenje prema svima.
Mozda to komplikuje zivot masinskom preslovljavanju i generisanju name kljuceva, medjutim mozda bi mogli da izmislimo neki kljuc tipa “local_language” pa da njime definisemo koji ce name pod-kljuc da bude iskoriscen za generisanje name kljuca?
Nesto tipa…
A mozda i ne?